Socijalno-kognitivna teorija
Bandura, A. · 1977
Poznato i kao: SCT · Self-Efficacy Theory
Socijalno-kognitivna teorija, utemeljena na pojmu samoefikasnosti, predlaže da je ljudsko funkcioniranje proizvod recipročnih interakcija osobnih čimbenika (kognicija, afekt, biologija), ponašanja i utjecaja okoline (trijadni recipročni determinizam). Samoefikasnost, uvjerenje u vlastitu sposobnost izvođenja ponašanja potrebnih za postizanje određenih ishoda, središnji je mehanizam ljudskog djelovanja, a oblikuju je četiri izvora: iskustvo uspjeha, posredno iskustvo, verbalno uvjeravanje te fiziološka i emocionalna stanja. Metaanalize dosljedno pokazuju da je samoefikasnost snažno povezana s izvedbom (ponderirani r = 0,38 u radnom kontekstu) i da je jedan od najsnažnijih prediktora akademskog postignuća i promjene zdravstvenog ponašanja.
Teorija prema kojoj je samoefikasnost, uvjerenje u vlastitu sposobnost izvođenja ponašanja potrebnih za postizanje određenih ishoda, središnji mehanizam ljudskog djelovanja. Generalizirana samoefikasnost odražava širok, stabilan osjećaj osobne kompetentnosti u različitim područjima.
- Izvor:
- Bandura, A. (1977). Self-efficacy: Toward a unifying theory of behavioral change. Psychological Review, 84(2), 191-215.
Riješi validirani test utemeljen na ovoj teoriji
Čitanje o konstruktu govori ti što on jest. Validirani instrument govori ti gdje se na njemu nalaziš. Besplatno, rezultati za nekoliko minuta.
Dokazi na prvi pogled
- Empirijska potpora
- Snažni dokazi
- Replikacija
- Dobro repliciran
- Međukulturno
- Uglavnom univerzalno
- Metaanalize
- 50 indeksirano
Ove ocjene sažimaju objavljenu literaturu o teoriji, a ne kvalitetu pojedinog testa koji se na njoj temelji. Riječ je o uredničkim procjenama na temelju dolje navedenih izvora i mijenjaju se kako se dokazi gomilaju.
Povijesni kontekst
Bandura je samoefikasnost uveo kao objedinjujući konstrukt u svom članku iz 1977. u časopisu Psychological Review, "Self-efficacy: Toward a unifying theory of behavioral change", nadovezujući se na svoju raniju teoriju socijalnog učenja i poznate eksperimente s lutkom Bobo iz 1960-ih. Šira socijalno-kognitivna teorija formalno je izložena 1986. u djelu "Social Foundations of Thought and Action", koje je nadišlo učenje opažanjem i obuhvatilo samoregulaciju, predviđanje i sposobnost samorefleksije kao temeljne značajke ljudskog djelovanja. Bandurina knjiga iz 1997., "Self-Efficacy: The Exercise of Control", pružila je najsveobuhvatniji prikaz teorije samoefikasnosti, objedinivši dva desetljeća istraživanja u kliničkom, obrazovnom i organizacijskom području.
Konstrukti
Generalizirana samoefikasnost
A broad and stable sense of personal competence to cope effectively with a variety of stressful or novel demands, rooted in Bandura's (1977, 1997) social cognitive theory. As operationalized by Schwarzer and Jerusalem (1995), generalized self-efficacy extends beyond task-specific beliefs to capture the optimistic self-belief that one can handle unforeseen challenges, recover from setbacks, and persist in the face of adversity across diverse life domains.
Instrumenti
- NOESIS ljestvica opće samoefikasnostiNOESIS2026
Testovi utemeljeni na ovoj teoriji
Praktične primjene
U kliničkoj psihologiji intervencije usmjerene na samoefikasnost središnje su u kognitivno-bihevioralnim terapijama fobija, oporavka od ovisnosti i upravljanja kroničnim bolestima, gdje se iskustva uspješnog svladavanja i modeliranje koriste za jačanje uvjerenja pacijenata u vlastite sposobnosti suočavanja. U obrazovanju SCT oblikuje nastavni dizajn kroz modeliranje, vođeno svladavanje i strategije samoreguliranog učenja koje povećavaju samoefikasnost i akademski uspjeh učenika. U organizacijama SCT je temelj programa osposobljavanja, razvoja vodstva i intervencija postavljanja ciljeva, a Opća ljestvica samoefikasnosti validirana je u više od 25 zemalja i na 30 jezika za međukulturnu procjenu.
Kako se mjeri
Samoefikasnost se obično mjeri ljestvicama specifičnima za pojedino područje (npr. akademska samoefikasnost, zdravstvena samoefikasnost), a ne općim mjerama, u skladu s Bandurinom preporukom da su uvjerenja o samoefikasnosti specifična za zadatak. General Self-Efficacy Scale (Schwarzer i Jerusalem, 1995) najčešće je korištena opća mjera, validirana u više od 25 zemalja.
Kritike i ograničenja
Središnja kritika jest da razlika između očekivanja samoefikasnosti i očekivanja ishoda nije uvijek jasno razgraničena, što stvara pojmovnu nejasnoću u temeljnim konstruktima teorije. Kritičari tvrde da širina i složenost SCT-a, koji obuhvaća samoefikasnost, očekivanja ishoda, samoregulaciju, okolinske čimbenike i trijadni recipročni determinizam, otežavaju njegovu preciznu operacionalizaciju i provjeru kao jedinstvene teorije, pa se većina empirijskih istraživanja usko usredotočuje samo na samoefikasnost. Neki istraživači također ističu da SCT možda nedovoljno naglašava genetske, neurobiološke i strukturne ili sustavne prepreke koje ograničavaju ponašanje neovisno o osobnim uvjerenjima o efikasnosti te da su mnoge temeljne studije ispitivale samo kratkoročne, a ne dugoročne učinke na ponašanje.
Ključne publikacije
- Bandura, A.. (1977). Self-efficacy: Toward a unifying theory of behavioral change. 10.1037/0033-295X.84.2.191
- Bandura, A.. (1986). Social Foundations of Thought and Action: A Social Cognitive Theory.
- Bandura, A.. (1997). Self-Efficacy: The Exercise of Control.
- Bandura, A.. (2001). Social cognitive theory: An agentic perspective. 10.1146/annurev.psych.52.1.1
- Stajkovic, A. D. & Luthans, F.. (1998). Self-Efficacy and Work-Related Performance: A Meta-Analysis. 10.1037/0033-2909.124.2.240