Česti mentalni poremećaji u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Goldberg, D. P. & Huxley, P. · 1992
Poznato i kao: Common mental distress · SRQ framework · Minor psychiatric morbidity
Okvir čestih mentalnih poremećaja tretira anksiozne, depresivne i tjelesne tegobe kao jedno kontinuirano polje nepsihotične uznemirenosti, a ne kao zasebne dijagnostičke entitete. Njegovo je opravdanje empirijsko: u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u zajednici ti se simptomi mnogo češće javljaju zajedno nego zasebno, granice među njima nestabilne su tijekom vremena, a iste socijalne odrednice predviđaju sve njih. To dimenzionalno tumačenje temelj je instrumenata za probir koji namjerno kombiniraju čestice o raspoloženju, anksioznosti i somatskim simptomima te daju jedinstven rezultat uznemirenosti.
Okvir koji anksiozne, depresivne i tjelesne tegobe tretira kao jedno područje, a ne kao zasebne dijagnoze. Proizašao je iz suradničke studije Svjetske zdravstvene organizacije o proširenju skrbi za mentalno zdravlje kroz primarnu zdravstvenu zaštitu, koja je u četiri zemlje u razvoju utvrdila da otprilike jedan od sedam pacijenata dolazi s mentalnim poremećajem i da dvije trećine njih osoblje koje ih pregledava ne primijeti. Odgovor je bio prestati pitati o kojem je poremećaju riječ i početi pitati postoji li uopće uznemirenost, jezikom koji opći zdravstveni djelatnik može koristiti bez specijalističke obuke. Iz takvog dizajna proizlaze dvije posljedice. Tjelesne tegobe pripadaju mjeri, a ne stoje pokraj nje, jer se u većini svijeta uznemirenost javlja kao glavobolje, loše spavanje i pokvaren želudac prije nego što se javi kao riječ za raspoloženje. I ne postoji univerzalni prag: što se smatra vjerojatnim slučajem ovisi o jeziku, populaciji i svrsi probira, pa je broj ovdje položaj na kontinuumu uznemirenosti, nikad dijagnoza.
- Izvor:
- Harding, T. W., de Arango, M. V., Baltazar, J., Climent, C. E., Ibrahim, H. H. A., Ladrido-Ignacio, L., Murthy, R. S., & Wig, N. N. (1980). Mental disorders in primary health care: a study of their frequency and diagnosis in four developing countries. Psychological Medicine, 10(2), 231-241. Beusenberg, M., & Orley, J. (compilers) (1994). A User's Guide to the Self Reporting Questionnaire (SRQ). Geneva: World Health Organization. WHO/MNH/PSF/94.8.
Riješi validirani test utemeljen na ovoj teoriji
Čitanje o konstruktu govori ti što on jest. Validirani instrument govori ti gdje se na njemu nalaziš. Besplatno, rezultati za nekoliko minuta.
Dokazi na prvi pogled
- Empirijska potpora
- Snažni dokazi
- Replikacija
- Dobro repliciran
- Međukulturno
- Uglavnom univerzalno
- Metaanalize
- 12 indeksirano
Ove ocjene sažimaju objavljenu literaturu o teoriji, a ne kvalitetu pojedinog testa koji se na njoj temelji. Riječ je o uredničkim procjenama na temelju dolje navedenih izvora i mijenjaju se kako se dokazi gomilaju.
Povijesni kontekst
Goldbergov General Health Questionnaire iz 1972. utemeljio je pristup, a njegov rad s Huxleyjem tijekom 1980-ih i ranih 1990-ih razvio je model putova do skrbi koji opisuje filtre između uznemirenosti u zajednici i specijalističkog liječenja. Usporedno je Svjetska zdravstvena organizacija 1970-ih razvila Self-Reporting Questionnaire za primjenu u zemljama s niskim i srednjim dohotkom u kojima je psihijatrijskih specijalista bilo malo, validirajući ga u više zemalja. Ta je tradicija desetljećima anticipirala današnji dimenzionalni i transdijagnostički pokret u psihijatrijskoj nozologiji.
Konstrukti
Uobičajene psihičke tegobe
Non-psychotic distress read as one field rather than sorted into diagnoses: low mood, worry and tension, and the bodily complaints that usually arrive with them (headaches, poor sleep, poor appetite, a bad stomach, shaking hands, tiredness that does not lift). The construct exists because in general health care the two halves show up together and separating them costs more information than it buys. It is a state tied to a recent window, not a trait, and it has no universal threshold: how many complaints amount to a probable case depends on the language, the population and what the screening is for.
Instrumenti
- Upitnik za samoprocjenu, 20 čestica(SRQ-20)Harding, T. W., et al. (development, 1980); Beusenberg, M., & Orley, J. (compilers of the user's guide, 1994); World Health Organization1994
Testovi utemeljeni na ovoj teoriji
Praktične primjene
Ovi su instrumenti standardni alati istraživanja mentalnog zdravlja u zajednici diljem svijeta, osobito u sredinama bez kliničke infrastrukture koju zahtijevaju dijagnostički intervjui, te podupiru modele preraspodjele zadataka u kojima nespecijalisti provode probir i upućuju dalje. Koriste se u medicini rada za procjenu opterećenja uznemirenošću među zaposlenicima te u istraživanjima društvenih odrednica. Okvir je i temelj stupnjevane skrbi, koja intervencije dodjeljuje prema težini, a ne prema dijagnostičkoj etiketi.
Kako se mjeri
Čestice samoprocjene o prisutnosti simptoma u području raspoloženja, anksioznosti i somatskih tegoba tijekom nedavnog razdoblja, zbrojene u jedan rezultat uznemirenosti; granične vrijednosti moraju se lokalno validirati i nisu univerzalne.
Kritike i ograničenja
Nepostojanje univerzalne granične vrijednosti stvarno je ograničenje, a ne tehnička sitnica: optimalni pragovi znatno se razlikuju ovisno o zemlji, jeziku, spolu i okruženju, pa je rezultat bez lokalne validacije neinterpretabilan, a mnogi objavljeni podaci o prevalenciji primjenjuju pragove preuzete iz drugih okruženja. Objedinjavanje anksioznih, depresivnih i somatskih simptoma u jedan rezultat odbacuje klinički važnu razliku. Somatske čestice posebno nose različito značenje u različitim kulturama, u kojima se normativna prihvatljivost tjelesnog izražavanja uznemirenosti razlikuje. Probir također otkriva uznemirenost bez ikakvog jamstva da postoje kapaciteti za tretman koji bi na to odgovorili.
Ključne publikacije
- Goldberg, D. P. & Huxley, P.. (1992). Common Mental Disorders: A Bio-social Model.
- Goldberg, D. P. & Williams, P.. (1988). A user's guide to the General Health Questionnaire.
- Mari, J. J. & Williams, P.. (1985). A comparison of two psychiatric screening questionnaires. 10.1192/bjp.148.1.23